O knjizi: 2002 / "...Put je uvijek bio prometan, jedni su išli u Moskvu, drugi u St. Petersburg - pa živjeli su, hraneći se od putnika. Bože sačuvaj, nemojte misliti da su Lukin i Baikov pljačkali putnike - ne, oni su se hranili iz nezamislive goleme lokve, koja je (još od vremena cara Alekseja Tihog) kisela i klokotala nasred puta, dugo budući da kreketa sa žabama. Dakle, razumijete, sve su kočije ili kočije čvrsto zapele usred ove lokve, a događalo se da se i šest konja satima tuče u blatu do trbuha ne mogavši ​​izvući kočiju iz starozavjetne ruske bljuzgavice.…»